KILIMANJARO, Tanzania
KILIMA - NJARO
Svako putovanje počinje istraživanjem te se veselim uvesti vas u nezaboravnu afričku avanturu jer ovo je putovanje i uspon koji mijenja pogled na život.
U ovom blogu ćete saznati o zahtijevnosti, logistici i troškovima te osobnom iskustvu uspona stazom Machame, poznate kao Whisky Route.
Na Swahili jeziku “Kilima” označuje planinu, a “Njaro” bjelinu, dakle “bijela planina”. Naziv koji savršeno opisuje snijegom prekrivene planinske vrhove vulkanskog masiva Kilimanjara. Druga teorija se temelji na lokalnoj riječi “Kilelema” koja znači “ono što je teško ili nemoguće”. Povijest nam govori da su lokalna plemena gledala u bijelu planinu kao opasan vrh koji je previše težak za doseg, čak i za ptice.
Nakon uspona na Aconcaguau i proživljenog iskustva na najvišoj planini u Južnoj Americi, osjećao sam potrebu za promjenom perspektive. Afrika je prizivala zvukovima staroga svijeta i obećavala novo iskustvo koje će osvježiti avanturistički duh i potaknuti moju želju za daljnjim istraživanjem planete.
Putovanje u Afriku i uspon na Kilimanjaro, i to kroz najdužu Machame rutu, činilo se kao savršen izbor. Tajanstvena Tanzanija s obzirom na svoju kulturnu raznolikost i prirodne ljepote, privukla me svojom posebnošću, a Kilimanjaro, najviša samostojeća planina na svijetu, postala je simbol nove životne avanture.
VULKANSKI VRHOVI
-
Masiv Kilimanjaro je stratovulkan, vulkanska gromada sastavljena od pepela, lave i stijena. U svom sastavu ima tri vulkanska stošca. Kibo, najviši od trojca, završni je dio planine Kilimanjaro, a njegova najviša točka vrh Uhuru visok 5.895 metara. Uz Kibo su Mawenzi i Shira, koji se uzdižu na 5.149 odnosno na 4.005 metara nadmorske visine. Iako su Mawenzi i Shira neakivni, za Kibo, uspavani vulkan, se ne isključuju moguće erupcije u budućnosti. Njegova posljednja značajna erupcija dogodila se prije gotovo 200.000 godina.
Par zanimljivih činjenica izdvaja Kilimanjaro kao privlačnu planinu za avanturiste i planinare: - Najviša planina Afrike sa 5895 m/nv
- Najviša samostojeća planina na svijetu
- Najviša vulkanska planina na svijetu
-
Planina sa 5 klimatskih zona
-
Jedan od "seven summits".
ORGANIZACIJA
Proveo sam tjedan dana u Tanzaniji penjući se na krov Afrike Machame rutom. Kopletnu organizaciju odradio sam direktno sa lokalnom agnecijom Ascend Tanzania. U Hrvatskoj ima agencija i vodiča koji organiziraju putovanje i uspon na Kilimanjaro, no u tom slučaju se obično trebate prilagoditi fiksnim terminima grupe.
S obzirom na moje nepredvidive poslovne obaveze, otvorio mi se mogući termin od tjedan dana sredinom ljeta te sam odlučio samostalno organizirati putovanje i odabrati lokalnu agenciju u Tanzaniji. Moguće da vam djeluje nesigurno, no na primjeru suradnje sa Ascend Tanzania, mogu potvrditi da je sve dogovoreno bilo ispoštovano. U nastavku je itinerar koji se može prilagoditi vašim mogćnostima i potrebi za dodatnom aklimatizacijom. Vodiči, kuhari i porteri će napraviti apsolutno sve da vam olakšaju te da budete makismalno zadovoljni sa vašim iskustvom na planini.
MACHAME (Whiskey route)
Više od 30.000 planinara i avanturista svake godine dolazi u Tanzaniju radi uspona na Kilimanjaro. Popularnost najviše planine Afrike ogleda se u trek izazovu za koji nisu potrebne penjačke vještine i sigurnosna oprema. Različite klimatske zone i drugačiji svijet od onog na kojeg smo navikli privlači sam po sebi, dok zavidna visina od gotovo 6000 metara predstavlja životno postignuće za mnoge avanturiste. Prosječna uspješnost na Kilimanjaru iznosi oko 60%, što dovoljno govori o izazovu visine.
Nakon što sam se smjestio u hotelu u gradu Moshi na par dana, uspon na vrh “bijele planine” bio je 7-dnevna ekspedicija Machame rutom. Ima više različitih ruta do vrha Uhuru, no Machame ruta jedna je najdužih ruta sa više od 60 kilometara treka. Ruta prolazi kroz 5 različith klimatskih zona te slovi za najraznovrsniju i najslikovitiju rutu na Kilimanjaru. Otkrijte u nastavku što vas očekuje na usponu Machame rutom.
ITINERAR MACHAME RUTE
LOGISTIKA
Zahtjevost: Kilimanjaro je prilično zahtjevan za prosječnog planinara, koji do Kilimanjara nije iskusio izazove visina od 5000 metara na više. U 6-7 dana treka ima dovoljno vremena za odmor. Oni sa prosječnom kondicijom bez značanijeg iskustva u planinarenju mogu doseći vrh Uhuru. Uz uvjet da savladaju izazov visine kojeg Kilimanjaro skriva u svojoj privlačnoj razglednici “krova Afrike”.
Smještaj: Machame kroz cijelu rutu prate visinski kampovi sa rendžerskom podrškom i infrastrukturom u većini njih.
Vodič: Lokalna agencija osigurava vodiča i popratnu logistiku, nosače i kuhara. Direktno sam kontaktirao i dogovarao vodiča i agenciju te u konačnici odabrao Ascend Tanzania. Vrhunski profesionalci za koje mogu reći da su me oduševili pristupom i organizacijom. Kada idete u Afriku zaista nemate velika očekivanja, no valja naglasiti da je hrana bila nevjerojatna i uvijek svježe pripremana.
Trošak logistike: Troškovi se kreću od nekih 1500$ do 2500$, ovisno o veličini vaše grupe, trajanju treka i odabranoj ruti. Broj članova logističkog tima, uključujući nosače, kuhara, vodiče, također utječe na cijenu.
Prednosti: Ruta je kružno osmišljena, vidici su prekrasni i ima dovoljno vremena da se priviknete na visinu pa je i stopa uspješnosti jedna od najvećih 75 – 85%.
Nedostaci: Staza je jedna od najpopularnijih. Oko polovice svih planinara i avanturista odabire Machame rutu pa staza nerijetko bude napučena, osobito u sezoni uspona na Kilimanjaro (siječanj-veljača ili srpanj – listopad).
ORGANIZACIJA
Proveo sam tjedan dana u Tanzaniji penjući se na krov Afrike Machame rutom. Kopletnu organizaciju odradio sam direktno sa lokalnom agnecijom Ascend Tanzania. U Hrvatskoj ima agencija i vodiča koji organiziraju putovanje i uspon na Kilimanjaro, no u tom slučaju se obično trebate prilagoditi fiksnim terminima grupe.
S obzirom na moje nepredvidive poslovne obaveze, otvorio mi se mogući termin od tjedan dana sredinom ljeta te sam odlučio samostalno organizirati putovanje i odabrati lokalnu agenciju u Tanzaniji. Moguće da vam djeluje nesigurno, no na primjeru suradnje sa Ascend Tanzania, mogu potvrditi da je sve dogovoreno bilo ispoštovano. U nastavku je itinerar koji se može prilagoditi vašim mogćnostima i potrebi za dodatnom aklimatizacijom. Vodiči, kuhari i porteri će napraviti apsolutno sve da vam olakšaju te da budete makismalno zadovoljni sa vašim iskustvom na planini.
USPON NA KILIMANJARO
Dolazak – nakon što su me pokupili u zračnoj luci (JRO – Kilimanjaro International Airport), vozač me odveo do hotela u gradu Moshi. Ako želite, možete odvojiti nekoliko dana prije uspona za razgledavanje, ali ja sam se odlučio nakon samo dana odmora, izravno krenuti na ekspediciju.
Tijekom dana odmora i prilagodbe, vodič je sa mnom pregledao opremu i potom smo bili spremni. Dosadašnje iskustvo me prilično dobro pripremilo za izazov Kilimanjara te su me vodiči uglavnom ispitivali o usponima na Alpe, Mont Blanc, Aconcagau te zurili u opremu i moj žuti “duffle bag”. Odmah znaš koliko je sati, u kako skromnim uvjetima žive i rade. Vodiči i nosači od prve sekunde žele napraviti sve za tebe, jer se u konačnici nadaju dobroj napojnici, koja je nerijetko veća od njihove prosječne mjesečne plaće (100-150$). Uglavnom izrazita, čak i pretjerana ljubaznost i konstantni osmijeh sa caklenim zubima, bila je uvertira u početni stadij putovanja prema krovu Afrike.
DAN 01: TROPSKA ŠUMA
Uspon
1800 - 2850 m
Udaljenost
12 km
Trajanje
5-6 sati
Odredište
Machame kamp
Krećemo relativno pristojnim terenskim vozilom prema Machame Gate. Vožnja traje oko sat vremena. Usput stajemo u gradu Moshi u farmaciji da kupimo par bitnih stvari poput tableta za dezinfekciju vode i ostale osobne potrepštine. Za usporedbu, paket od 20 tableta za dezinfekciju vode bio je oko 1,5$ (jedan i pol dolar). U glavnim ulicama grada Moshi dakako se može osjetiti zaostatak razvoja, infrastrukture i afričkog standarda općenito. Nama Europljanima je takav način života i grada nezamisliv. Kako sam bijelac, većina na ulici i u dućanima posmatrala je kričave boje moje planinarske opreme i odjeće te odzdravljala sa pogledom u očima, ne bi li me namamili da nešto od njih kupim ili slično. Iako je taj čudan doživljaj kontrasta bio zaprepašćujući i konfuzan, nisam se dao smesti, nego smo brže bolje pohitali prema planini radi koje sam i došao u Afriku.
Prvi dan je baš lagan i uzbudljiv za hodanje. Prolazili smo 12 kilometara kroz prašumu na kojoj su se znali čuti fijuci ptica i akrobacije majmuna. Bilo je kišovito vrijeme sa vlagom koja je na predjelima stvarala jezovitu maglu. No svako malo prođe neki nosač sa teškim teretom i to vrlo često u natikačima i bez čarapa.
Uz dvije kratke pauze tokom treka, predvečer smo stigli do Machame kampa. Za ovu dionicu je potrebno 5-7 sati hodanja, ovisno o vašoj kondiciji. Po dolasku u kamp vodič mora napraviti prijavu rendžerima kampa. Takva je procedura za sve kampove. Dočekao me spreman šator i unutar njega “blagovaona”. Stolica uz mali stol sa stolnjakom na kojem je bio serviran set za jelo. Na planini nisam navikao na takav komfor te sam im se zahvalio i zamolio da ne pretjeruju.
Pred večeru sam se osvježio sa toplom vodom koju su netom zagrijali i večera je mogla početi. Najprije kokice pa juha. Zaista nisam očekivao takvu brižnost i vrlo ukusnu hranu. U timu je bio mladi kuhar koji inače radi u nekom restoranu u gradu i poznat je po pripremi woka sa rižom, gljivama i povrćem “ala Kili”. Pripremljena jela su bila pedantno servirana iz slijeda u slijed te sam se od početnog šoka polako počeo privikavati na ugodu u divljini.
Garmin Hrvatska osigurao mi je satelitski telefon pa sam razmijenio par poruka sa obitelji. Učas sam zadrijemao kako se spuštao mrak obavijen prašumom i povremenim fijucima divljih životinja.
-
- Machame Camp: šator i krevet
-
- Machame Camp: satelitski telefon
DAN 02: SHIRA VISORAVAN
Uspon
2850 - 3810 m
Udaljenost
5 km
Trajanje
5 sati
Odredište
Shira 2 kamp
Buđenje kreće u 7 ujutro, takav je bio dogovor za sve dane, osim na dan završnog uspona. Doručak, čaj i kava već mirišu, a toplina vreće za spavanje me ne pušta van na vlagu i magluštinu usred afričke prašume.
Drugi dan na redu je 800 metara uspona kroz nisko raslinje (“moorland” zona). Nakon par koraka, očigledno je da ima sve manje drveća i šume, a sve više kamenja i kamenih gromada. Na putu usput ima čak i stjenoviti greben za slobodno penjanje.
Bitno je ići polako, kako kažu lokalci na swahili jeziku “pole – pole” i putem se hidratizirati. Nakon jutarnje magle, naposljetku je bio vedar i topao dan, te sam, dobro se sjećam, popio sve putne zalihe vode do Shira 2 kampa. Usput mi je vodič pokazivao i tumačio endemske vrste te sam sa zapadne strane Kilimanjara uočio drugu najvišu planinu u Tanzaniji, Mount Meru 4.562 m/nv.
Nakon ručka i odmora na suncu Shira visoravni, popodne sam iskoristio za kratki aklimatiacijski hike sa vodičem. Putem sam pronalazio krhotine sjajnih crnih stijena (eng. “obsidian rock”) te ih nekolicinu spremio kao suvenire za uspomenu sa Kilimanjara. Obišli smo obližnju špilju i na 20 minuta udaljen plato s kojeg se pruža prekrasan pogled na kamp i sam Kilimanjaro. Na platou smo zatekli ekipu vodiča i druge planinare kako uz gitaru pjevuše njihove “Hakuna Matata” i “Pole-Pole” klasike. Bio je to predah sa pogledom za punjenje baterija i opuštanje svih osjetila sa hvatanjem zadnjih zraka sunčeve topline. Vratismo se na večeru i zaspali pod nevjerojatnim zalaskom na otvorenom platou Shira 2 kampa.
-
- Mount Meru (piramidalni vrh u pozadini)
-
- Obsidian rock (stijena od lave)
-
- Shira 2 Camp 3810m
-
- Shira plateau (Kilimanjaro u pozadini)
Drugi dan je imao intenzivnije uspone pa je dobro slojevito se obući kako bi se mogli prilagoditi situaciji na terenu. Lagane planinarske hlače, podmajica i tanki flis sasvim su zadovoljili uspon do Shira visoravni.
DAN 03: LAVA TOWER
Uspon
3810 - 4630 - 3970 m
Udaljenost
15 km
Trajanje
7 sati
Odredište
Barranco kamp
DAN PRVOG TESTA VISINE U ZONI ALPSKE PUSTINJE
Jutro na Shira visoravni bilo je vedro i glasno. Lokalni vodiči razbudili su me grupnim “acapella” pjevanjem i pljeskanjem. Uz probijanje oštrog sunca kroz sve tkanine šatora, nisam imao druge, nego se dići prije 7 sati te prozujati prije doručka po kampu i obaviti higijenu
Nakon doručka smo obavili mjerenje pulsa i razinu kisika u krvi pred zahtjevan aklimatizacijski trek. Zakoračili smo u zonu alpske pustinje kojom su dominirale manje i veće kamene gromade izbačene iz kratera Kibo prije više stotina tisuća godina.
Putem su nas prestizali lokalni nosači, često bez adekvatne opreme, doslovno u šlapama i bez čarapa, jurcali su prema Lava Toweru. Dogovor sa vodičem je bio da idemo iznimno polako u “pole-pole” ritmu, uz konstantnu hidrataciju i zaštitu ekstemiteta od sunca i UV zračenja.
OBAVEZNA PREVENTIVNA ZAŠTITA
Lava tower 4630m
Za vrijeme kratkih pauza smo se obično natjecali u postavljanju samostojećih formata od kamenja, u čemu je vodič Kijaji bio velemajstor. Oblaci su se komešali nad Kilimanjarom kao u ubrzanoj snimci, a mi kroz 4-5 sati stigosmo do Lava Towera na 4600 metara. Lava Tower je impozantna gromada izbačena iz kratera Kilimanjara, vrhove koje je brusila vjetrovita magla sa oblacima. Prizor je djelovao nadrealno jer se u pozadini probijalo sunce, a ispred, na mjestu našeg kampa, počela je rominjati kiša.
Naš kamp i šator već su bili postavljeni, a na stolu je čekala netom servirana lubenica. Počelo je puhati pa sam se brže bolje sklonio u šator, kako bih izbjegao eventualno glavobolju od visine i vjetra. Nakon ručka sam čak malo i prodrijemao, kad me ubrzo trknuo vodič da provjeri jesam li dobro. Vrijeme se naglo počelo mijenjati uz sve snažniji vjetar i nadiranje oblaka. Morali smo se brzo pokupiti i nastaviti prema Barranco kampu. Putem smo se spuštali kroz padinu afričkog niskog raslinja i endemske vegetacije, praćeni žuborom potoka koji fijuču kroz barranco – kanjon (španj. “barranco”).
Brranco kamp 3990m
Kroz dobra dva sata spuštanja niz padinu kanjona, nazirao se Barranco kamp. Mrak se brzo spuštao i već oko 18 sati smo manje više svi bili zakukuljeni u šatorima. Prije večere sam otišao do rendžera da stavim power bank na punjenje preko noći.
KILIMANJARO RENDŽERI
U timu je bio jedan nosač, pomoćnik vodiča i ujedno server hrane. Kada je donosio večeru u moj šator oko 19 sati, temperatura se spustila na nekih -5*, a platnena krila šatora bila su zaleđena. U šator sa manjim loncem tople juhe ulazi taj pomoćnik, kojem sam nažalost zaboravio ime i vidim da na toj ledini uopće nema čarape, a tenisice sa tankim đonom više razderane nego čitave.
Njih je petero u šatoru veličine u kakvom sam ja sam te mu unutar šatora nije hladno. Rekao je da ima jedne čarape koje čuva za zvršni uspon. Reaktivno sam uhvatio svoju torbu i probrao par toplih čarapa od vune i poklonio mu. Zahvaljivao se cijelu večer, zaista ti bude žao čovjekove sudbine.
Očekivao sam da će ujutro kad je sve bilo smrznuto ipak staviti čarape, no kad donosi doručak opet ne nosi čarape. Na moje pitanje zašto ne stavi čarape kad je tako hladno, opet on po svom kaže da bi ih radije čuvao za završni uspon.
DAN 04: BARRANCO WALL
Uspon
3900 - 3900 m
Udaljenost
5 km
Trajanje
3-4 sata
Odredište
Karanga kamp
POTENCIJALNA ZAMKA
Za više priča zapratite profil @i.amatija.
Uz Barranco kamp se nalazi istoimeni zid putem kojeg vodi staza prema Karanga kampu. Za vrijeme doručka i spremanja, Barranco kamp je bio u debeloj hladovini i mrazu. Gotovo zaleđenim terenom smo se spuštali niz padinu da bi se domogli druge strane kanjona. Sunce se ubrzo nadvilo nad Barranco zidom, taman nas grijući kada smo počeli penjati strmu stijenu. Stijena je dužine nekih 300 metara te se može ispenjati bez sigurnosne opreme. Kada vidite kako nosači prolaze i penju stijenu pored vas sa teretnim korpama na glavi, učas se trznete i pojurite prema gornjem platou.
Divovski endemi
Do gornjeg platoa trebalo nam je nekih sat vremena, nakon čega slijedi dva do tri sata umjerenog planinarenja gore-dole do Karanga kampa. Kako se od vršnih glečera voda slijeva niz padinu i Barranco kanjon, u prvotnom dijelu staze prevladava afričko nisko raslinje i endemska vrsta divovskih senecia (“Giant Groundsels”). Ova biljka vanzemaljskog izgleda, asocira na nešto poput križanca spaljenog kaktusa i ananasa. Raste samo na Kilimanjaru i to na nadmorskim visinama od gotovo 4000 metara.
Kako bi izborile egzistenciju u divljem okruženju visoko na planini, gdje temperature redovito padaju ispod ništice preko noći, ove biljke su razvile skladištenje vode u stabljike i niktinastično* pomicanje listova. To znači da se lišće zatvara kada se značajno snizi dnevna temperatura. Prirodni “anti-friz” i svojevrsna samoizolacija kroz uvelo i neživo lišće. Divovski endemi narastu u prosjeku 3 – 5 metara, a bude i primjeraka viših od 6 metara.
*POJAM NIKTINASTIČKO
-
- Barranco Wall: 3970 – 4200m
-
- Endem “senecia” (eng. Giant Groundsel)
Karanga kamp 3990m
Rano popodne stigli smo u Karanga kamp koji se protezao na blago nagibljenom platou. Pružao se pogled poštovanja na gromadu Kilimanjaro prema sjeveru, a prema jugu na more oblaka sa piramidalnom izbočinom vrha planine Mount Meru.
Po dolasku u kamp išao sam se osvježiti u obližnji sanitarni čvor, ako to mogu tako nazvati. Radi se o zidanom tuš-toaletu kao sastavnoj infrastrukturi visinskih kampova o kojima brinu rendžeri parka. Toaleti čučavci i dva umivaonika sa ogledalom gdje morate donijeti vodu u kablici da se umijete, eventualno obrijete i osvježite. Tu se definitivno moglo vidjeti, ali i osjetiti da se higijenski civilizacijski doseg afričkog čovjeka može značajno unaprijediti. Morao sam dobro paziti da ne zagazim “u nešto” pri traženju umivaonika, a da ne govorim kako je mučno za želudac. Izlazim nekako iz te tuš kolibe, a pomoćni vodič me taman doziva: “Mateu, super tasty lunch is ready!” Do kraja ekspedicije sam imao maltene fobiju na rendžerske tuš kolibe i koristio bi ih samo ako ne bi bilo alternative.
Čest posjetitelj visinskih kampova na Kilimanjaru je bjelovrati gavran. Inače je sav crn uključujući i njegov kljun, dok samo na gornjoj strani vrata ima bijelu štrafu. Gavrani se vječito smucaju oko šatora u potrazi za bilo kakvim ostacima hrane. Sjeo sam ispred šatora i ručao sa pogledom na Kilimanjaro, Gavrani su stalno dolazili i sa bočnim korakom mi se pribrižavali njušeći hranu, sve dok ih pomoćni vodič ne bi došao tjerati.
Nakon kratkog odmora sam obišao kamp i upoznao planinare iz drugih dijelova svijeta. Spomenuvši da sam ih Hrvatske, uglavnom ljudi izvan Europe su odmah bili oduševljeni. Naravno spominju nogomet, Modrića i Šukera. Zaputio sam se na kratki aklimatizacijski hike od koji kilometar stazom prema gore te lovio fotografije zalaska sunca iznad platoa Karanga kampa. Spektakl boja mješavine neba i oblaka, dovoljno me dugo zadržao da me vodiči počinju tražiti po kampu jer sam kasnio nekih sat vremena na večeru.
Pod čeonom lampom sjurio sam se u kamp, zadovoljan sa dotadašnjom aklimatizacijom i ulovom čarobnog zalaska. Počeo sam razmišljati o vrhu i završnom usponu koji uskoro slijedi.
DAN 05: BARAFU HUT
Uspon
3990 - 4670 m
Udaljenost
4 km
Trajanje
3 sata
Odredište
Barafu kamp
NAJPROMETNIJI KAMP
Barafu je vjerojatno najprometniji kamp na Kilimanjaru. Predstavlja bazni kamp gdje se većina ruta spaja u zajedničku završnu dionicu. Gotovo svaku noć u sezoni planinari kreću ka vrhu te po silasku, zastanu na podnevnom ručku u kampu, prije daljnjeg spuštanja prema Mweka kampu.
Jutro na otvorenom platou je bilo prilično svježe, sa temperaturom oko nule. No, sunce se otvorilo i zrakama objelodanilo vijugavu paru iz šalice gorkog nescafea. U zadnjim danima smo se već uskladili oko količine hrane i izbora namirnica. Ujutro sam obično uzimao kombinaciju zasitnoga manga i jaja sa povrćem ili toplu kašu. U prvim danima kava je bila nepodnošljivo gorka, no svakim danom sam je sve lakše ispijao. Apetit i konzumiranje hrane povezano je sa aklimatizacijom te sam imao dobar osjećaj spremnosti za skorašnji pohod na vrh.
Sitnice koje život znače
Kijaji vodič ujutro dolazi izmjeriti razinu kisika, no ne radi mu uređaj. On to nešto okreće i pomislim da možda treba nove baterije. Naravno, dadnem mu baterije i uređaj radi. Uz baterije sam mu odmah poklonio jedan power bank jer sam imao dva, a jedan mi je bio sasvim dovoljan. Od njih šestorice, samo dvojica su imala mobitel. Kad je Kijaji ušao u njihov šator sa power bankom i baterijama, moglo se čuti veselje, a kasnije, na njihovim obrazima djetinja sreća uz stalni “thank you sir”.
Trek pred završni uspon nije zahtjevan, no potrebno je doseći 4673 metara nadmorske visine Barafu kampa. U početnom dijelu u ritmu “pole-pole” koračali smo uzbrdo laganim nagibom kroz zonu alpske pustinje. Potom slijedi staza uzduž planinske ravnice te smo nakon blago vijugave staze izbili na zadnju uzbrdicu. Kada sam se popeo, otvorio mi se pogled na rasprostranjeni Barafu kamp kojeg oblijeću bjelovrati gavrani. Po licima povratnika sa završnog uspona, moglo se prepoznati tko je imao uspješan uspon na vrh, a tko je sjetan i razočaran.
Artička (ledenjačka) zona
Na visini Barafu kampa moguće su česte promjene vremena, a večernje temperature se dobrano spuštaju ispod 0*C. Kroz dan marširaju oblaci koji se pozicioniraju oko kratera Kilimanjara. Nerijetko se formira oblak u obliku gljive (eng. “mushroom cloud”), koji se elipsasto nadvija nad vrhom planine. Artička-glečer zona Kilimanjara ima svoju mirkoklimu. Kijaji mi je napomenuo da je potpuno normalno doživjeti sunce, naglu pojavu oblaka, vjetar, kišu ili oluju i snijeg unutar par sati.
Po našem dolasku u Barafu kamp, vrijeme se nakon povremenih magli i naleta vjetrova, smirilo i razvedrilo. Naravno, vodič i nosači već su napravili naše šatore i pripremili ručak. Taman sam se raspremio i sjeo u šator, kad ono već dolazi lubenica. Bio je laganiji ručak sa juhom i varijantom vege pizze na visini od 4670 metara.
Po običaju, za početak odmora sam uzeo satelitski telefon Garmin, provjerio lokaciju kampa i smjer završnog uspona te razmijenio par poruka sa obitelji. Dobra fora je što možete u takav telefon postaviti predloške za poruke te sa bilo kojeg otvorenog mjesta na svijetu možete brzo komunicirati.
Kosovo kamp 4870m
Nakon popodnevne fjake i drijemeža, prozujao sam kampom da uhvatim svježi zrak. U pokušaju da dronom snimim Kilimanjaro, sa vodičem Kijajiem sam otišao na aklimatizacijski hike do kampa Kosovo na 4870m. Kosovo se češće koristi kao točka za odmor, dok neki preferiraju noćiti u kampu kako bi imali kraći put do vrha Urhuru. Kad smo stigli do kampa, nebo oko Kilimanjara je bilo pod opsadom bjelovratih gavrana. Dron sam podigao, a gavrani naletjeli svom silom. Uspio sam većinu izbjeći, no jedan gavran je krilom zahvatio propeler drona i dobro ga protresao. Brže bolje sam napravio par snimaka, spustio dron i ubrzanim se korakom vratismo u Barafu kamp. Sunce je gotovo zašlo po dolasku u kamp, kada se nazirala para iz manjeg lonca, već posluženog na stolu uz šator. Afrička riža sa povrćem i topli čaj ugrijali su me pred spremanje za završni uspon.
Dolazi vodič sa uređajem za mjerenje pulsa i razine kisika. Opet ne radi. Moguće je pokušavao iskamčiti dodatnih baterija i koješta na račun moje milosti. Resetirali smo uređaj, obavili mjerenja i dogovorili da krećemo iza ponoći. Na završni uspon iz Barafu kampa se obično kreće oko 23h kada se može očekivati veći broj ljudi i potencijalni zastoji na stazi. S obzirom na moje iskustvo i dobru aklimatizaciju, vodič je predložio da idemo između 1 i 2 sata iza ponoći te da ćemo tempom kojim smo do sada koračali, kroz 5-6 sati stići na vrh. U timu sa nama ide i pomoćni vodič koji pretendira da jednoga dana bude i sam glavni vodič na usponima na Kilimanjaro i Mount Meru.
Kada je donosio hranu za večeru, pomoćni vodič opet dolazi bez čarapa u tankim i razderanim tenisicama za nogomet. Dva dana prije, u Barranco kampu sam mu poklonio visoke i tople vunene čarape. Pitao sam ga zašto je i dalje bez čarapa, na što on sa poniznim smješkom odgovori: “I keep them for the summit push, sir”. (“Čuvam ih za završni uspon, gospodine”).
DAN 06: VRH UHURU 5895m
Uspon
4670 - 5895 - 3820 m
Udaljenost
30 km: ↗ 7 ↘ 23
Trajanje
12-13 sati
Odredište
Millennium (High) kamp
“Good morning, good morning” začuo se glas pomoćnog vodiča ispred šatora u 1 sat iza ponoći. Donosio je čaj i nešto nalik Petit keksima, za lagani obrok pred polazak na vrh. Bilo je tako hladno da sam spavao gotovo u svoj opremi za vrh, a spavao sam svega par sati. No, više nije bilo vremena za odmor. Protegnuo sam se u vreći za spavanje, protrljao oči i počeo pakirati ruksak za završni uspon.
Pri otkopčavanju vanjskih vratiju šatora, u sebi sam poluglasom ponavljao “samo da je vedro”. Prolomio sam glavu kroz šator i vidio nekolicinu oblaka koju su zaklanjali nebo prošarano zvijezdama. Bio je to dobar znak za mirnu noć i mogući uspon na krov Afrike, vrh Uhuru na 5895 metara.
Vodič i kuhar bili su već neko vrijeme budni. Nakon čaja, pripremili su lagani doručak od kaše i tosta. Topla kaša dobro mi je sjela tako rano te nisam imao potrebu za tostevima, kruh kojih se ohladio u par metara od šatora do šatora. Vrući gorki nescafe sam pošteno zasladio i popio u hipu, što je već naučena formula za obavljanje nužde sa prijašnjih ekspedicija.
Uspon na krov Afrike
Uspon od Barafu kampa prema vrhu Uhuru podrazumijeva kombinaciju kamenitog i krušljivog terena. U prvom dijelu prevladava stjenoviti teren do kampa Kosovo, a potom slijedi umjereniji uspon krušljivom stazom sitnog kamenja i sipara. Uvjeti uspona ovise o godišnjem dobu. Bilo je ljeto, početak srpnja te snijega gotovo nije bilo na visini od 5000 metara. Dan završnog uspona je prilično dug. Uspon do vrha traje u prosjeku 6-7 sati, nakon čega slijedi 2 sata silaska do Barafu kampa te nakon ručka i odmora dodatnih 4-5 sati silaska do Millennium ili Mweka kampa. Visinska razlika uspona je 1200 metara, nakon čega slijedi spuštanje do Mweka kampa sa razlikom od gotovo 3000 metara.
Nešto prije 2 sata iza ponoći krenusmo iz Barafu kampa, glavni i pomoćni vodič i ja. Jaknu sam ostavio u ruksaku i krenuo sa debljim flisom. Osobno prakticiram sloj manje, radi boljeg osjećaja na planini.
Uspon je započeo u mraku, no puni mjesec davao je ambijentalno svjetlo iznad naših čeonih lampi. Brzo smo se odvajali od ostale ekipe na stazi i uskoro stigli do kampa Kosovo, gdje smo napravili kraći odmor. Vjetar se počeo dizati i postajalo je sve hladnije pa sam obukao otpornu vjetrovku i popio par gutljaja čaja.
Buđenje jutra na Kilimanjaru opisao sam u 
Između 4 i 5 sati ujutro bili smo na polovici uspona do vrha, na oko 5300 metara. Kad je zlatna svjetlost počela razbuđivati afričko jutro, Kilimanjaro je bacao svoju impozantnu sjenu na horizont, dok se piramidalni vrh planine Mt. Meru počeo sramežljivo probijati kroz maglovito praskozorje. Nad ekvatorom je provirila žarka sunčeva linija, nevjerojatan prizor koji je teško bilo uhvatiti u cijelosti. Noć je postala crvena i stvorila onaj osjećaj dobrodošlice u novi dan. Buđenje Kilimanjara doživio sam kao jedinstvenu ljepotu vječnoga trenutka koji ostaje zauvijek ugraviran u sjećanje.
Stella Point 5756m
Nadahnut veličanstvenim prizorima i vidicima afričkog jutra, oko 7 sati ujutro stigli smo do Stella Pointa na visini od 5756 metara. Blizu smo, ali još nismo stigli. Stella Point svojevrsno je raskrižje jer od ove točke se staza nastavlja kružnim grebenom kratera do najvišeg vrha Uhuru na 5895 metara. Visinska razlika od gotovo 150 metara u laganom tempu s noge na nogu dostiže se kroz 40 minuta,
Stella point ujedno predstavlja i točku prekretnicu za mnoge planinare. Osobno sam vidio ljude koji su odustajali na Stella Pointu. Nerijetko se začuje kašljanje i povraćanje, uglavnom simptomi visinske bolesti. Međutim većina je onih koji nastavljaju prema vrhu i uživaju u pogledima sa kratera, krova Afrike.
Vrh Uhuru 5895m
Uspon zadnjih 150 metara visinske razlike je prilično blag. Putem susrećete planinare koji su već u povratku s vrha i presrećete one koji idu sve sporije prema vrhu. Uz rubni dio kratera se može vidjeti gromada od glečera koji imponira svojom veličinom i jarko plavim sjajem. Laganim korakom dolazimo do nezaobilaznog znaka: “Čestitamo, sada ste na vrhu Uhuru, Tanzania 5895m.” Konačno, stojim na najvišem vrhu Afrike i za uspomenu, skačem u kadar sa zastavom!
Dobro sam se osjećao, bez ikakve glavobolje. Napravio sam par fotki sa vodičima, čestitali smo jedni drugima i proveli nezaboravnih pola sata na vrhu Kilimanjara.
Silazak vodi istom rutom prema kampu Barafu. Gubitak visine od 1300 metara kroz padinu krušljive vulkanske stijene i sipara. Spust više nalikuje skijanju nego trekanju jer svi daju sve od sebe da ostanu uspravni dok strmoglavo proklizavaju niz padinu. Spust traje oko 2 sata i već smo prije podneva bili nazad u Barafu kampu. Obilan ručak, desert od pohanih banana bili su točka na i uspješnog uspona na vrh.
UMOR HRANI DUŠU
Millennium (High) kamp 3820m
Nakon povratka s vrha, osjećala se opuštenija atmosfera. Popili smo gorki nescafe te u pratećem kovitlanju bjelovaratih gavrana, krenusmo put Mweka kampa. Ova istočna strana Kilimanjara manje je plodna od južne i zapadne te ujedno i manje slikovita. Ponegdje se nazire nisko raslinje, dok se gušća vegetacija pojavljuje pred Mweka kampom. Upravo sam iz tog razloga odabrao Machame rutu, koja se uspinje jugo-zapadnom stranom i spušta jugo-istočnom stranom planine. Machame omogućuje da vidite gotovo sve što Kilimanjaro može ponuditi i doživite onu pravu afričku divljinu.
Spuštali smo se kamenitom stazom do Millennium kampa na 3820m, koji se često naziva High kamp. Uglavnom prašnjav prizor sa širom otvorenim prostranstvima. Dok smo se spuštali, osvrnem se pogledom gore prema Kilimanjaru, mogao sam vidjeti promjenu od arktičke (ledenjačke) zone, alpske pustinje do niskog raslinja, tropske šume i na kraju grada i civilizacije. Sa svim svojim klimatskim zonama, Kilimanjaro je jedinstvena planina u svijetu. Zlatni sat pod jugo-istočnom stranom planine dao je nevjerojatan prizor tako ogromne planine vrh koje je prekriven snijegom.
Noge su već bile prilično umorne, što sam osjetio na koljenima jer smo veći dio staze koračali niz blokove stijena. Odlučili smo prenoćiti u High kampu i uz večeru uživati u druženju i pogledu na Kilimanjaro.
DAN 07: MWEKA GATE 1640m
Silazak
3820 - 1640 m
Udaljenost
↘ 12 km
Trajanje
4-5 sati
Odredište
Mweka Gate
Jutro na High kampu bilo je mirno i vedro. Probudilo me šuškanje i hodanje prolaznika, budući da smo šatore postavili uz samu stazu. Nakon doručka smo se okupili između naših šatora kada su mi vodiči i nosači otpjevali Hakuna Matata. Inače to rade svako jutro prije polaska na trek, no kako je bilo razdoblje pandemije, taj dio su ostavili samo za zadnji dan na planini. Svakome od njih sam poklonio nešto od opreme i zahvalio se prigodnim riječima. Tih tjedan dana smo zaista bili jedna mala obitelj i stvorili smo poseban odnos ispunjen ponosom i zahvalnošću za uspješan uspon i silazak sa vrha Uhuru.
Mweka kamp 3060m
Od High kampa prošli smo uz rub šume do Mweka kampa na 3000 metara nadmorske visine. Mweka kamp je prilično prometan jer većina staza uključuje Mweku kao prenočište na silasku. Radi šumovitog pokrivača, Mweka ne nudi spektakularne prizore kakvima su me očito razmazili prethodni kampovi na usponu.
Preostalo je 10 kilometara spuštanja do izlaza Mweka Gate. Među vodičima i nosačima se osjećala opuštenost i ležernost u komunikaciji. U ovom dijelu nisam imao velika očekivanja od krajolika i vidika jer se radi o zadnjoj dionici silaska sa planine. Međutim, kao što sam već doživio više puta na ovoj ekspediciji, bio sam iznova ugodno iznenađen nevjerojatnim prizorima tropske šume. U par navrata sam uhvatio odraz planine kroz drveće kao priliku za oproštaj sa Kilimanjarom.
Mweka Gate 1640m
Zadnja dva dana dobar je test za koljena dok se neprestano spuštate po stjenovitom i blatnjavom putu. Nema nikakvih tehničkih elemenata, već pomalo zamorno cjelodnevno udaranje stopala i koljena nizbrzo, koje će testirati vašu izdržljivost.
Ulazak u bujnu tropsku šumu podsjetio me na prvi dan uspona. Podnevno sunce probijalo se kroz guste prašumske krošnje, dok se povremeno začula pokoja ptica kljunaš i preskakivanje zaigranih majmuna s grane na granu. Uvijene grane bile su obavijene lozom i stvarale šumsko more zelenila u različitim oblicima i svim mogućim smjerovima. Iako sam bio na vrhu i vidio nevjerojatne prizore, ledenjake, spektakularne zalaske i buđenja jutra, tropska šuma bio je jedan od meni omiljenih dijelova staze.
Povratak u Moshi
Svemu lijepom mora doći kraj. Nakon 10 kilometara nizbrdice, prestala su boljeti koljena čim sam ugledao Mweka Gate. Snimili smo zadnje zajedničke fotografije te sam vodičima i timu Ascend Tanzania dao zasluženu napojnicu. Glavni vodič je ishodio certifikat za uspješan uspon na Kilimanjaro i time je misija penjanja na krov Afrike bila završena.
Umorni i zadovoljni, krenuli smo natovarenim kombijem put grada Moshi u hotel Kilimanjaro Wonders Hotel. Putem smo stali u jednom mjestu za kupnju suvenira i za par sati stigli u Moshi.
Uspon na Kilimanjaro po Machame ruti sa timom Ascend Tanzania bilo je jedno od najboljih iskustava koje sam doživio na planini. Nakon što sam završio Machame, mogu vam samo preporučiti ovu rutu jer je iznimno slikovita i avanturistična. Ujedno, ruta pruža mogućnost za dobru aklimatizaciju i upoznavanje afričkih klimatskih zona i endemskih vrsta.
Hvala Kili!
Planinarite sa mnom u svijet spektakularnih svjetskih planina i uronite u unutarnje istraživanje potaknuto svakim korakom u nepoznato.
Otkrijte još avantura i priča na matijakrznar.com/blog.
0 Comments