HIMALAJE, Nepal
INSPIRIRAJUĆI IZAZOV
Himalaje nisu samo planinski lanac, već simbol putovanja izvan vlastitih granica – i fizičkih i mentalnih. Ovaj blog opisuje petodnevnu avanturu od Lukle do baznog kampa Ama Dablama, jedne od najljepših i najzahtjevnijih planina na svijetu. Kroz svaki korak ovog puta, priroda vas izaziva, inspirira i uvodi u srce Himalaja.
Planina Ama Dablam nalazi se u Nepalu, u istočnom dijelu himalajskog lanca na putu prema Mount Everestu. Visoka je 6812m te je jedna od najljepših i najizloženijih himalajskih planina u Khumbu regiji. Poznata je kao ‘penjačka planina‘ (eng. ‘climbers mountain’) zbog svoje tehničke zahtjevnosti i teškog strmog terena, Mnogi alpinisti i planinari dolaze iz cijelog svijeta da bi testirali svoje tehničke i kondicijske sposobnosti na ovom himalajskom vrhu. Među alpinistima se govori da je uspon na Ama Dablam iskustvo koje se mora učiniti jednom u životu.
Priče i fotografije dat će vam predodžbu o tome što možete očekivati na putu do baznog kampa te uvid u himalajski krajolik i život lokalnog naroda Šerpa.
KATHMANDU: SAVRŠENI KAOS
Dolazak u Kathmandu bio je poput ulaska u potpuno drugi svijet. Šarene rikše, miris začina u zraku, stalna buka truba u prometu i zvukovi Tihar festivala kroz Thamel*, dali su prvi ukus kulturološkog šoka kojeg sam doživio. Ovaj grad je živopisan mozaik kulture, povijesti i kaosa, ali na način koji vas istovremeno zbunjuje i očarava.
* Thamel glavna zona dnevnog i noćnog života u Kathmanduu.
-
- Trgovac u Thamelu
-
- Prometni kaos u Kathmandu
Prvi dan u Kathmandu bio je posvećen odmoru od leta i istraživanjem oko Thamela, gdje se prepune ulice pretvaraju u labirint trgovina, kafića i restorana. Posjetio sam i najveću sferičnu stupu* u Nepalu. Buddha Stupa smještena je par kilometara od središta Katmandua, njena masivna mandala čini je jednom od najvećih na svijetu.
*Stupa (“stupa” označuje hrpu) važan je oblik budističke kulture. Monumentalni spomenik koji sadrži relikvije i koristi se kao mjesto meditacije i molitve.
LUKLA 2860m - VRATA EVERESTA
Sutradan rano ujutro, ekspedicija počinje, a uzbuđenje raste. Nakon provjere opreme, od lokalne agencije Protrek Adventure dobio sam na poklon tibetanski šal – Khata, kojim domaćin izažava dobrodošlicu, uz želje sreće i prosperiteta. Radi se o tradicionalnoj tibetansko-budističkoj gesti prema pridošlim gostima. Polijetanje iz živopisnog Kathmandua bio je posljednji put da smo vidjeli urbanu civilizaciju na mjesec dana, dok smo ulazili duboko u Khumbu, u srce Himalaja.
-
- Khata šal, Kathmandu
-
- Heli, Kathmandu aerodrom
Helikopterski let do Lukle je avantura za sebe. Let od 130 km iznad nepreglednih zelenih pejzaža sa pogledom prema snježnim vrhovima, ostavio je neizbrisiv utisak veličine najvišeg planinskog lanca na svijetu. Lukla, odnosno Tenzing-Hillary aerodrom*, poznat kao jedan od najopasnijih na svijetu, bila je naša početna točka za petodnevni treking, uspon do baznog kampa Ama Dablama.
* Tenzing-Hillary aerodrom proglašen je najopasnijim u svijetu jer se padajuća pista nalazi među himalajskim masivima. 2008. aerodrom je preimenovan u čast prvim osvajačima Everesta, koji su i doprinijeli samoj njegovoj izgradnji 1964. godine.
Let Kathmandu - Lukla
Himalajsko mjesto Lukla na 2860m naziva se Everest Gateway (Vrata Everesta), odakle počinju trekovi prema baznom kampu Mount Everesta. Na istom putu, kroz pitoreskna himalajska sela, ujedno put vodi do baznog kampa Ama Dablama. Nakon mjesta Pangboche, na nekih 40 km od Lukle, odvaja se strmi put udesno prema podnožju planine.
KHUMBU REGIJA - SRCE HIMALAJA
Put do baznog kampa Ama Dablama bio je petodnevni ugodan ugodan petodnevni treking kroz nacionalni park Sagarmatha.* Iako se nemali broj planinara odlučuje na let helikopterom do baznog kampa, treking do podnožja planine je zapravo vrlo koristan. Omogućuje nezaboravno iskustvo i ujedno pomaže u procesu aklimatizacije**. Prolaskom kroz himalajska sela, iz prve ruke možete doživjeti lokalnu budističku kulturu i običaje naroda Šerpa.
Putem se odsjeda u pitoresknim čajanama, prolazi kraj povijesnih budističkih samostana, i ono najvažnije, putem se tijelo prilagođava na visinu. Treking je pouzdanija opcija za prilagodbu vašeg tijela na visinu od izravnog leta do baznog kampa helikopterom, jer tako uskraćujete vrijeme potrebno za kvalitetnu prilagodbu.
Plan puta sa logistikom i vodičem agencije Protrek Adventure omogućio je dovoljno vremena za aklimatizaciju i odmor nakon napornijih dana na trekingu:
Dan 1: Lukla – Phakding (8 km)
Dan 2: Phakding – Namche Bazar (10 km)
Dan 3: Namche Bazar: odmor i aklimatizacija
Dan 4: Namche Bazar – Deboche (11 km)
Dan 5: Deboche – Ama Dablam bazni kamp (7 km)
* Nepalski naziv za Mount Everest je Sagarmatha, što znači “Božica neba”. Lokalni tibetanski naziv za Mount Everest je ‘Chomolungma’ ili ‘Qomolangma’, što znači “Božica Majka Svijeta”.
** Aklimatizacija je proces prilagodbe tijela za boravak na visinama.
KHUMBU REGIJA - SRCE HIMALAJA
Put do baznog kampa Ama Dablama bio je petodnevni ugodan ugodan petodnevni treking kroz nacionalni park Sagarmatha.* Iako se nemali broj planinara odlučuje na let helikopterom do baznog kampa, treking do podnožja planine je zapravo vrlo koristan. Omogućuje nezaboravno iskustvo i ujedno pomaže u procesu aklimatizacije**. Prolaskom kroz himalajska sela, iz prve ruke možete doživjeti lokalnu budističku kulturu i običaje naroda Šerpa.
Putem se odsjeda u pitoresknim čajanama, prolazi kraj povijesnih budističkih samostana, i ono najvažnije, putem se tijelo prilagođava na visinu. Treking je pouzdanija opcija za prilagodbu vašeg tijela na visinu od izravnog leta do baznog kampa helikopterom, jer tako uskraćujete vrijeme potrebno za kvalitetnu prilagodbu.
Plan puta sa logistikom i vodičem agencije Protrek Adventure omogućio je dovoljno vremena za aklimatizaciju i odmor nakon napornijih dana u Himalajama:
Dan 1: Treking Lukla – Phakding (8 km)
Dan 2: Treking Phakding – Namche Bazar (10 km)
Dan 3: Namche Bazar: odmor i aklimatizacija (Everest View Hotel)
Dan 4: Treking Namche Bazar – Deboche (11 km)
Dan 5: Trekking Deboche – Ama Dablam bazni kamp (7 km)
* Nepalski naziv za Mount Everest je Sagarmatha, što znači “Božica neba”. Lokalni tibetanski naziv za Mount Everest je ‘Chomolungma’ ili ‘Qomolangma’, što znači “Božica Majka Svijeta”.
** Aklimatizacija je proces prilagodbe tijela za boravak na visinama.
Dan 1: Lukla - Phakding
Nakon dolaska u Luklu, jedno od najpoznatijih planinskih sletišta na svijetu, avantura započinje! Adrenalin je prisutan od trenutka kada helikopter dotakne heliodrom i odmah osjetite miris svježeg planinskog zraka. Krenuli smo iz Lukle, naselja na 2.860 metara nadmorske visine, prema Phakdingu.
Staza nije prezahtjevna prvog dana, više smo se spuštali nego penjali. Treking od 8 kilometara prolazi kroz slikovita himalajska sela i prostrane zelene doline uz rijeku Dudh Kosi, koja vas prati svojom kristalno čistom vodom. Dok hodate kroz viseće mostove iznad rijeke, osjećate kako Himalaje polako otkrivaju svoje skrivene čari. Put prema Phakdingu stjenovito je vijugao kroz šumske predjele i zvukove zvona jakova, uz sam žubor neposrednih rječnih brzaca koje smo prelazili preko visećih mostova.
U tri i pol sata hoda, privikavao sam se na novo okruženje i zurio u poneki bijeli vrh, što se povremeno otkrivao između oblaka. Stalno društvo na putu su karavane jakova koje koračaju uspavljujućim ritmom. Govedo se međuostalim koristi kao logistika i opskrbni lanac prema Mount Everestu i baznim kampovima drugih vrhova uzduž puta.
-
- Vrt, Pasang Lhamu, Khumbu
-
- Dal bhat, tradicionalno jelo, Nepal
Iako smo u predvečer stigli u Phakding, dao se zamijetiti priličan broj simatičnih čajana i spavaonica, uglavnom osvjetljenih krištavim lampicama. Nakon smještaja u sobu, uz ugodne domaćine, slijedilo je tradicionalno umivanje toplim bijelim ručnikom i tradicionalno jelo dal bhat*. Ugodna večernja atmorsfera olakšala je privikavanje na lokalnu hranu, gdje sam upoznao planinare iz različitih dijelova svijeta, od kojih većina ide prema baznom kampu Mount Everesta.
* Dal bhat je tradicionalno jelo indijskog potkontinenta. Sastoji se od riže kuhane na pari i kuhanog variva od leće ili drugih mahunarki zvanih ‘dal’. ‘Bhat’ znači “kuhana riža” u nizu indoarijskih jezika.
-
- Pasang Lahmu, Khumbu
-
- Dudh Koshi, Pasang Lhamu, Khumbu
Dan 2: Phakding - Namche Bazaar
Nakon noći provedene u Phakdingu, kreće prvi izazov. Staza vodi kroz šume, nisko raslinje rododendrona, mostove koji presijecaju rijeku i nekoliko manjih sela. Prolazimo uz samostan Monjo, koji najavljuje ulazak u Sagarmatha National Park. Ovdje vas očekuju prvi strmiji usponi, put koji vodi do Namche Bazara, “ulaza” u pravu divljinu Himalaja.
Namche Bazar, smješten na 3.440 metara, pravo je planinsko utočište. Srce trgovine, kulture i života u regiji te mjesto gdje se planinari zaustavljaju na odmor i aklimatizaciju. Kafići, trgovine s opremom i galerije miješaju se sa živahnim ulicama koje vrve lokalnim stanovnicima i trekerima iz cijelog svijeta. Ovdje osjećate duh Himalaja u svakom kutku. Večernji pogled na masivne vrhove koji okružuju Namche Bazar ostavlja vas bez daha.
Dan 3: Namche Bazaar (Everest View Hotel)
Treći dan je rezerviran za odmor i aklimatizaciju, a Namche Bazar pruža savršenu priliku za istraživanje lokalne kulture i povijesti. Nakon doručka, krećemo na lagani aklimatizacijski uspon prema Everest View Hotelu, koji se nalazi na 3.880 metara. Pogled s terase ovog hotela je spektakularan – pred vama se otvara panoramski pogled na Everest, Lhotse, Nuptse, a na istočnoj strani se izdiže Ama Dablam, konačni cilj.
Nakon ručka u obližnjem selu Khumjung, istražili smo područje oko Namchea, promatrajući tradicionalni život šerpa, njihovu bogatu kulturu i svakodnevnicu. Narod Šerpa je nevjerojatno srdačan i ljubazan, a njihova predanost planinama duboko je ukorijenjena u njihovoj tradiciji.
Sagarmatha Next 3775m
Jedna od najzanimljivijih stanica tog dana bio je posjet Sagarmatha Next muzeju. Smješten nedaleko poviše Namche Bazara, ovaj inovativni muzej posvećen je očuvanju prirodne ljepote Himalaja i podizanju svijesti o problemu otpada na velikim visinama. Ovdje sam imao priliku upoznati njihovog voditelja, Laxmana, koji mi je ispričao inspirativnu priču o projektu. Sagarmatha Next okuplja umjetnike iz cijelog svijeta koji dolaze ovdje kako bi stvarali umjetnička djela od otpada koji se skuplja na Himalajama, osobito na Everestu.
Njihova plemenita misija je ne samo očistiti Himalaje od smeća koje planinari ostavljaju za sobom, već i educirati ljude o važnosti održivosti. Kroz kreativnost i umjetnost, uspijevaju transformirati otpad u prava remek-djela, koja nose snažnu poruku o očuvanju prirode i borbi protiv zagađenja.
U muzeju sam imao priliku razgovarati s nekim od umjetnika koji su nam pokazali svoja djela – od komada stare opreme za penjanje do plastičnih boca koje su pretvorili u umjetnost. Ovi umjetnici donose nevjerojatne vizije i inspiraciju, pokazujući kako se čak iz odbačenih stvari može stvoriti nešto lijepo i vrijedno. Svaki komad nosi svoju priču, a zajedno šalju snažnu poruku o očuvanju jednog od najljepših i najkrhkijih ekosustava na svijetu.
-
- Suveniri iz recikliranog otpada, Sagarmatha Next
-
- Priča o suvenirima, Sagarmatha Next
Nakon inspirativnog posjeta muzeju, puni dojmova i motivacije za nastavak ekspedicije, vratili smo se u Namche Bazaar. Ovaj dan, posvećen odmoru i aklimatizaciji, savršen je spoj avanture, kulture i svijesti o očuvanju prirode.
Navečer smo imali brifing u opuštenoj atmosferi čajane, gdje je bilo vrijeme za zadnje pripreme i odmor prije nastavka putovanja prema Debocheu.
Dan 4: Namche Bazaar - Deboche
Napuštamo živahni Namche Bazaar i krećemo prema Debocheu, smještenom na 3.820 metara. Ovo je jedna od najljepših dionica trekinga jer najprije prolazimo otvorenim panoramskim stazama i kasnije, približavanjem mjestu Deboche, kroz djelomično šumovite predjele i nisko raslinje.
-
- Himalaje efekt
-
- Stupa, Namche Bazaar – Deboche
Osim nevjerojatne prirode, na ovom djelu trekinga posjećujemo Tengboche samostan, jedno od najvažnijih duhovnih središta u Khumbu regiji. Ovdje planinari često zastanu u obilazak samostana. Lokalni vodič upoznao me sa monkom* i proveo unutarnjim dijelom samostana. Prošli smo odajama budističkih svećenika gdje meditiraju u potpunoj tišini. Jedno posebno iskustvo i doživljaj drugačijih postulata svakodnevnog življenja.
*Monk je član redovničkog reda i živi u samostanu. Svoj život posvetio je vjeri, djelomično odustajanjem od nekih aspekata redovnog, svjetovnog života. Budistički “monk” redovnici žive iznimno skromnim životom, obučeni u tamno crvene halje te imaju obrijane glave u znak odricanja od svjetovnog života i odanosti budističkoj vjeri.
Nakon posjeta samostanu, staza nas vodi do Debochea, mirnog sela koje za odmor prije završnog uspona do baznog kampa Ama Dablama. Tijekom večeri osjeća se tišina planina, koja stvara poseban osjećaj mira. Nakon večere, okruženi oko peći na drva, razmjenjivao sam iskustva i kontakte sa grupom trekera, uglavnom poslovnim ljudima iz Indije koji su bili na putu prema baznom kampu Mount Everesta.
Dan 5: Deboche - Ama Dablam bazni kamp
Posljednji dan trekinga vodi nas do našeg konačnog odredišta – baznog kampa Ama Dablama, smještenog na 4.570 metara. No, prije konačnog uspona prema baznom kampu, zaustavljamo se u Pangbocheu, posljednjem selu na putu prema Ama Dablamu.
Pangboche, smješteno na visini od 3.985 metara, jedno je od najstarijih Šerpa sela u regiji, a također je dom Pangboche samostana, najstarijeg budističkog samostana u dolini Khumbu. Ovdje smo ručali i odmorili prije završne dionice do baznog kampa. Odmarajući u mirnom okruženju ovog povijesnog sela, nekako se opipljivo počela nazirati energija Himalaja svakim pogledom prema dramaitčnoj panorami Ame Dablama.
Nakon kratkog odmora i obroka, nastavili smo prema baznom kampu. Odvajamo se od puta prema Mount Everestu i prelazimo preko visećeg mosta rijeku Imja Khola, gdje staza postaje sve strmija, no prizori oko nas su nevjerojatni. Kako se približavamo baznom kampu, Ama Dablam se diže ispred nas, a njeni dramatični stjenoviti grebeni i snježni vrh podižu svijest težine izazova preda mnom. Kako se penjemo, snježni vrhovi počinju dominirati horizontom, a Ama Dablam dominira kao monumentalni gospodar nad Khumbu regijom.
Život naroda Šerpa u Khumbu regiji, obilježen je skromnošću, radom na poljoprivredi i uzgojem stoke. Oni boljeg imovinskog statusa imaju ugostiteljske čajane sa smještajem na putu prema Everestu. Dnevničari, uglavnom muškarci, no nečesto i žene, rade za agencije i prenose opremu trekera, penjača i avanturista prema baznim kampovima i nazad do Namche Bazaara ili Lukle. Iako daleko siromašniji naspram našeg zapadnog standarda, Šerpe su iznimno gostoljubivi, dobro raspoloženi i uvijek nasmiješeni. Himalaja nam pokazuje da radost i sreća nije stvar imanja i statusa, već izvire iz samog čovjeka i odnosa među ljudima.
-
- Lukla 2860m
-
- Pangboche 3980m
-
- Namche Bazaar 3440m
BAZNI KAMP 4570m
Zajedništvo ispred osobnih ambicija
Pri završnom dijelu do baznog kampa, korak pomalo postaje teži, no uzbuđenje od otkrivanja planine me nosi naprijed. Kolega supenjač iz Australije imalo je poteškoća sa visinom i posustajao u usponu. Vratio sam se do njega i na ramenu ga podržao u zadnjem dijelu uspona.
Pri završnom dijelu uspona do baznog kampa, korak je postajao sve teži, a zrak sve rjeđi. Usprkos izazovima, uzbuđenje zbog dolaska do planine nosilo me naprijed. No, u jednom trenutku sam primijetio kako moj kolega supenjač iz Australije posustaje. Radi poteškoća sa visinom, svaki korak postajao je napor. Bez puno razmišljanja, vratio sam se do njega, stavio mu ruku na rame i podržao ga u posljednjem dijelu uspona. U tom trenutku, nije bilo važno tko će prvi stići do cilja, bilo je važno biti čovjek i pomoći kolegi.
U planinama, gdje su svi suočeni s istim prirodnim silama i izazovima, zajedništvo postaje važnije od bilo kakvih osobnih ambicija. Vrhovi će uvijek biti tamo, ali prilika da pomognemo jedni drugima dok ih osvajamo, čini to putovanje još posebnijim.
Oaza usred Himalaja
Kada pomislite na bazni kamp u srcu Himalaja, moguće najprije pomislite na sliku skromnog šatora, divljine i minimalnih uvjeta. Međutim, bazni kamp podno Ama Dablama nudi mnogo više od toga. Prava planinska oaza koja pruža ne samo prirodno sklonište, već iskustvo ekspedicijskog zajedništva onima koji stoje pred izazovom uspona.
Bazni kamp Ama Dablama poznat je kao jedan od najboljih na svijetu. Kamp je smješten na platou okružen planinskim vrhovima kao zidovima koji štite kamp od vjetrova i vremenskih nepogoda. Rječica koja se slijeva uzduž platoa osigurava opskrbu vodom. Jutra su uglavnom bila ugodno vedra. Zatim bi se tijekom poslijepodneva navukli oblaci, no srećom bez kiše kroz čitavo vrijeme provedeno u baznom kampu.
Bazni kamp nije samo polazišna točka za nas koji ćemo pokušati popeti sam vrh, već i mjesto gdje se osjeća energija zajedništva svih planinara koji dijele isti san – suočiti se s jednim od najljepših, ali i tehnički najzahtjevnijih izazova Himalaja.
Smještaj u baznom kampu
Po dolasku u bazni kamp, dočekala nas je iznenađujuće dobro organizirana infrastruktura. Protrek Adventure, lokalna agencija s kojom sam bio na ovoj ekspediciji, očigledno je dala sve od sebe kako bi osigurala vrhunske uvjete za planinare. Imali smo odličnu poziciju šatora odmah nakon ulaza u kamp, između kojih su bila dva veća kupolasta šatora koji su služili kao blagovaone i društvene prostorije. Svaka od tih kupola imala je grijanje, što je bilo neprocjenjivo u hladnim večerima na nadmorskoj visini od preko 4.500 metara. Osim grijača, unutar šatora bile su postavljene i stanice za punjenje elektronike, gdje smo svi mogli napuniti svoje uređaje i opremu.
Kao što to često biva na ovakvim ekspedicijama, internet veza u kampu dolazi i odlazi. WiFi je bio povezan preko Everest Linka, pa je signal učestalo bio neujednačen, no dovoljno dobar za slanje slika, objave na društvenim mrežama i slanje emailova. Video pozivi su, doduše, bili naporni za izvedbu, ali bili smo duboko u divljini. S obzirom na uvjete, mogućnost da se čujem sa obitelji i podijelim svoje doživljaje s ostatkom svijeta bila je i više nego dovoljna.
Život u šatorima
Spavanje
Spavali smo u zasebnim šatorima, koji su bili izuzetno udobni s obzirom na lokaciju. Svaki šator bio je izoliran podnicom i debelim madracem, Zaista nisam očekivao takvu razinu komfora na ovako izazovnoj ekspediciji, no znao sam da je kvalitetan san iznimno bitan za održavanje snage i proces aklimatizacije.
Spavanje u šatoru usred himalajskih vrhova, u toplim vrećama za spavanje, bila je avantura sama za sebe. Temperature su navečer padale 10-15*C ispod nule te bi se već do ponoći stvrdnulo rublje koje je ostavljeno na sušenje. Prakticirao sam stari sistem za grijanje tijekom hladnih noći. Dvije litrene boce sa vrućim čajem stavio bih između nogu unutar vreće za spavanje i povremeno ispijao čaj kroz noć. Hidracija odnosno unos tekućine ključan je za aklimatizaciju, no konstatno ispijanje čaja rezultiralo je učestalim odlascima na toalet usred mrkle noći. Pogled na snježni piramidalni vrh i oštre grebene Ama Dablama, na kojima se poput lampica božićnog drvca osvjetljavaju penjači u noći završnog uspona, dramatizirao je svaki odlazak iz šatora i poticao na razmišljanja prije ponovnog spavanja.
-
- Šator za penjače
-
- Odmor, unutrašnjost šatora
Toalet
Što se tiče toaleta, tu je vladala jednostavnost – mali šator s kantom ispod kamenja, koju bi osoblje baznog kampa redovito praznilo. Ništa luksuzno, ali potpuno funkcionalno i pristojno, u konačnici, sve što vam je potrebno u uvjetima divljine.
Tuš
Tuširanje u baznom kampu je posebno iskustvo i blagdan za penjača. Na poravnatom kamenju dignut je uski šator, a sa gornje konstrukcije šatora visila je kanta za ugrađenom slavinom. Tuširanje se trebalo naručiti, kako bi osoblje pripremilo kantu sa toplom vodom. Kada se nakon par dana istuširate na gotovo 4600m visine, nevjerojatno koliko vam znači običan tuš, sreća i zahvalnost samo takva.
Hrana i druženje
Jedan od najvažnijih dijelova života u baznom kampu je, naravno, hrana. Svaki dan imali smo doručak, ručak i večeru u toplom kupolastom šatoru. Hrana je bila raznolika, s kombinacijom nepalske lokalne hrane i zapadnjačkih jela, što je davalo dobar balans između poznatih okusa i autentične kuhinje. Između obroka, uvijek su bile dostupne grickalice i sokovi, što me poticalo na održavanje energije i hidraciju.
Budući da je bazni kamp dom mnogim ekspedicijama iz različitih dijelova svijeta, svaka agencija imala je dvorišni prostor unutar kampa. Naš dvorišni prostor na samom ulazu u kamp, postao je pravi centar okupljanja i neformalnih susreta. Ne samo sa kolegama penjačima iz drugih ekspedicija, već i sa trekerima, zantiželjnicima u prolazu. Popodneva druženja su često potrajala u razgovorima uz čaj, dok su u dvorišnom prostoru odžavane partije odbojke na improviziranom terenu. Između ekspedicijskih timova vodile su se žestoke utakmice, što nam je dobro došlo i za samu aklimatizaciju za dane odmora.
Za svakoga tko želi doživjeti pravu ekspedicijsku atmosferu, bazni kamp Ama Dablama pruža sve što vam je potrebno. Od prenočišta do prilike da osjetite istinsku povezanost s prirodom i ljudima koji dijele vašu strast za himalajskim izazovima.
PUJA OBRED - Kirvaj na tibetanski
Svečani obred pred odlazak na uspon
Kada planinarimo u Himalajama, često osjećamo veličinu prirode oko sebe. No, za lokalni narod Šerpa, ove planine nisu samo prirodni divovi, već su sveta mjesta, prebivališta bogova. Kako bi odali počast planinama i molili blagoslov za siguran prolaz, prije svakog uspona lokalna agencija organizira Puja ceremoniju. Ritual koji je duboko ukorijenjen u budističkoj kulturi Šerpa i njihovom odnosu prema planinama.
Što Puja znači za narod Šerpa?
Puja svečanost ima dvostruku svrhu: Prvo, ona je način da se planine časte kao božanstva, dok budistički redovnik monk predvodi molitve za siguran prolaz na planini. Druga, jednako važna svrha ceremonije, jest molba za oprost što ćemo se popeti na ove svete vrhove, koje Šerpe smatraju domom svojih bogova. Planinarenje u ovim krajevima nije samo fizički izazov, već i duhovno putovanje, a Puja ceremonija pojačava svijest i vezu između penjača i planine.
Kirvaj na tibetanski
Naša Puja ceremonija održana je u baznom kampu Ama Dablama, pod nevjerojatnim plavim nebom, koje je stvaralo osjećaj mira i sklada. To je trenutak kada se cijela ekipa okupila, od penjača, Šerpa vodiča i ostatka osoblja, kako bi zajedno ušli u duhovnu pripremu za izazov koji nas čeka. Uz molitve, lokalni monasi predvode svečanost koja uključuje blagoslov opreme, penjačkih užadi, kaciga, čizmi. Sve se posvećuje i moli za sigurnost na planini. Organizator priprema hranu, kolače i piće te se nakon blagoslova nazdravlja i časti sa osobljem kampa.
Ceremonija je prožeta osjećajem zajedništva i poštovanja prema prirodi i planini. Molitvene zastavice, koje su postavljene diljem kampa, lepršaju na vjetru, preoseći molitve i dobre želje za siguran prolaz na planini. U zraku se osjeća duh uspona koji slijedi, ali i poštovanje prema planini koja nas čeka.
Povezanost s planinom
Puja ceremonija nije samo formalnost, već je ključan trenutak kada penjači, često usredotočeni na fizičku pripremu i tehničke izazove, mogu osvijestiti duhovnu dimenziju vlastitog putovanja. Penjanje u Himalajama nije samo borba s visinom i vremenom. Puja podiže svijest suočavanja s vlastitim granicama i odnosom prema prirodi. Podsjeća nas na to da smo samo gosti u ovim planinama i da ih trebamo poštivati.
Puja ceremonija je bitan dio iskustva uspona na Ama Dablam. Ona nam omogućuje da zastanemo, udahnemo i osjetimo snagu planina oko nas, dok istovremeno učimo o lokalnoj kulturi i načinima na koji Šerpe poštuju njima svete vrhove. U tom trenutku postajemo svjesni da penjanje nije samo osvajanje vrhova, već i poštovanje svega što nas okružuje, prirode, ljudi i tradicije.
Planinarite sa mnom u svijet spektakularnih svjetskih planina i uronite u unutarnje istraživanje potaknuto svakim korakom u nepoznato.
Otkrijte još avantura i ekspedicija na matijakrznar.com/blog.
0 Comments