Sa Sljemena u Alpe
MEDVEDNICA
FAKULTETSKI PUTEVI VODE NA SLJEME 1033m
Odmalena me fascinirao me pogled na planinu i, još više, široko obzorje s vrha. U mojem slučaju ta strast prema prirodi i planinama svo je vrijeme čučala u meni, još od rodnog Međimurja i Ivanščice.
Nakon fakulteta, kao svaki pravi Zagrepčanin, počeo sam obilaziti Medvednicu i Sljeme. Bila je to svojevrsna vikend rutina gdje susrećete nove ljude, gdje su većinom svi dobre volje i pozitive te sportskog duha.
Sljeme sam u počecima pohodio sa prijateljima sa posla Markom Divkovićem, Ivom Šego i dr., ne toliko popularnom, koliko za Sljeme zahtijevnijom stazom HPD 52. Za vedrog vremena, pruža se lijepi pogled na panoramu grada i utvrdu Medvedgrad.
Počeo sam redati duže i zahtijevnije rute, želja za izazovima je rasla i u meni se počela oslobađati nova energija. Kada je svijet stao u okovima pandemije 2020., uhvatio sam taj trenutak da se pokrenem i posvetim više sebi.
TANSVERZALA MEDVEDNICE – 35 KM U KOMADU 01/2021
Prvi osobni iskorak bila je transverzala Medvednice od Podsuseda do Vugrovca donjeg. Odrađenih 35+ km i 1500 visinaca u 8,30 sati ugodno je iznenadilo mene, ali i moje kolege iz HPD Međimurja s kojima sam do tada bio obilazio lokalna gorja,
Kalnik, Samoborsko gorje, Risnjak i sl. HPD Međimurje na čelu sa Željkom Poljakom, Suzanom Jalšovec i legendarna grupa Bad Company sa kolegama Bojan Blažić, Elvis Prišlić, Josip Horvat i drugi, od prvog kontakta su me zvali na izlete, dijelili sa mnom početnu opremu te uvijek bili zanimljivo i veselo društvo.
Krajem siječnja 2021. bilo je vatreno krštenje i testiranje izdržljivosti na Burnom Bitoraju (1386m). Kao što i priliči Bad Company izazovu, prtili smo snijeg 120-150 cm, gdje sam doslovno znao propasti u nanos snijega gotovo do prsiju. Umoran i iscijeđen, bio sam zadovoljan u povratku prema Zagrebu, maštajući o daljnjim izazovima u planinama.
DINARIDI
DINARA: TROGLAV 1913m, BiH, 03/2021
Nakon Transverzale, tražio sam novi izazov, do 2000 m. Odluka je pala na Dinaru, vrh Troglav 1913m, službeno na teritoriju BiH. U organizaciji Mountain Fit i već legendarnog visokogorskog vodiča Franje Kmeta, u ožujku 2021. godine krenuo sam na prvi zahtjevniji i ozbiljniji planinarski pohod. Bio je to zimski uspon u dva dana, gdje sam prvi puta doživio snažan vjetar i snježnu mećavu i to na samom vrhu Troglava, najvišeg vrha Dinare.
HRVATSKE ALPE
BIOKOVO: Vošac 1412m, Sv. Jure 1762m, 06/2021
Hrvatske Alpe, kako planinari odmilja zovu Biokovo, osobno mi je naš najljepši planinski lanac. Lokalci ga zovu još i Bijakova gora, zaista je ljepota koja izranja iz mora. Odmor s obitelji u Makarskoj, nije mogao proći bez penjanja na hrvatske alpe. Tu sam se upoznao sa vrijednim i sveprisutnim domaćinom Karlom Kovačićem, penjali smo na Vošac i sv. Juru, koji ima nevjerojatan pogled na obalu i otoke, gdje se za vedra vremena vidi i talijansko kopno.
Među planinarima postoji neobjašnjiva ljudskost, kakva se u gradu nailazi povećalom. Sa potpunim strancem s kojim ste se povezali putem društvenh mreža, drugi dan na planini dijelite sve što ste ponijeli sa sobom i zajedno preživljavate. Ovu situaciju najbolje opisuje jedan citat, da čovjek u gradu ima pedeset lica, a na planini samo jedno..
JULIJSKE ALPE, SLOVENIJA
NAJVIŠI VRH JULIJASKIH ALPA:
TRIGLAV 2864m, SLOVENIJA, 06/2021
Triglav, ikona regionalnog alpinizma, i možemo reći, slovenski nacionalni simbol, točka je koju visokogorci sa naših prostora ne zaobilaze. Triglav je definitno bio odskočna daska i prvi pravi izlazak iz zone komfora. Plan za Triglav je bio jednostavan, osobito ako je u pitanju kolega penjač, danas prijatelj, slovenac Marcel Ognjenovič. Marcel ima iznimnu kondiciju i izdržljivost, već je ispenjao Matterhorn, Peak Lenin (7000+m) te je uopće bio izazov pratiti ga u jednodnevnom pohodu na Veliki Triglav.
Krenuli smo ujutro u 4:30h iz doline Krme, stazom preko Planike. Vrijeme se konstantno mijenjalo, čas ti hladno, čas ti vruće. Oblaci su plesali ples naše neizvjesnosti nad Malim Triglavom, hoćemo li išta vidjeti ako se, i kada popnemo na vrh Velikog Triglava.
Nebo se polako počelo otvarati i po dolasku na sam vrh Triglava nešto prije podne, nebo se otvorilo i stvorilo magičnu koreografiju pomiješanu sa Marcelovom rutinom i mojim ponosom. Uz neizostavan alpski ručak na Kredarici i Union pivo za nagradu, do večeri smo se spustili u dolinu. Izlazak iz zone komfora potvrđuje više od 8000 potrošenih kalorija u pohodu od 20 km u oba smjera, sa visinskom razlikom od 2000m gore i dolje.
-
- Vrh Triglav, prijatelj Marcel Ognjenovič
-
- Vrh Triglav, Aljažev stolp
Pri spuštanju u dolinu Krme, na padinama sa snijgom smo koristili kombiniranu tehniku sanjkanja i proklizavanja sa gojzericama. Prepun dojmova jednodnevnog uspona na najviši vrh Julijskih Alpa, sjurili smo se u dolinu na putno “kosilo”. Triglav je definitivno bio okidač za daljnje izazove u Aplama.
0 Comments